1. Primjena surfaktanata i drugih kemijskih sredstava:
Primjena surfaktanata ili drugih kemijskih sredstava za obradu može modificirati površinska svojstva poliesterskih vlakana, čineći ih osjetljivijima na upijanje vode.
Na primjer, korištenje sredstava za vlaženje ili modifikatora upijanja vode može poboljšati performanse tepiha upijanja vode.
2. Korištenje nanotehnologije:
Nanotehnologija se može upotrijebiti za stvaranje mikrostruktura ili premaza u nanorazmjerima na površini poliesterskih vlakana, što povećava njihovu površinu i površinsku energiju, što dovodi do poboljšane apsorpcije vode.
3. Primjena upijajućih premaza ili slojeva:
Primjena upijajućih premaza ili slojeva može promijeniti površinska svojstva tepiha, čineći ga više upijajućim vodu.
Ovi premazi mogu biti izrađeni od polimera, silicija ili drugih materijala koji upijaju vodu.
4. Fizička ili kemijska modifikacija poliesterskih vlakana:
Fizička ili kemijska modifikacija poliesterskih vlakana, poput obrade oksidacijom, obrade plazmom ili umrežavanja vlakana, može promijeniti njihovu površinsku kemiju i povećati upijanje vode.
5. Miješanje s drugim vlaknima:
Miješanje poliestera s vlaknima koja imaju bolja svojstva upijanja vode, poput pamuka, bambusovih vlakana ili modala, može poboljšati ukupnu sposobnost upijanja vode tepiha.
6. Mehanička obrada:
Mehanička obrada ili mikroobrada, kao što je vodeni mlaz ili raspršivanje pod visokim pritiskom, mogu stvoriti mikro-pore ili mikro-strukture na površini poliesterske tkanine za tepihe, povećavajući njezinu površinu i sposobnost upijanja vode.
